Dana 11. rujna 2025. objavljen je nepotpisani tekst na web stranici udruge IFIMES, o kojoj smo već više puta pisali, pod nazivom Srbija 2025: Srbija želi povratak u normalan život. 

Ovaj dokument donosi niz tvrdnji čiju je točnost potrebno provjeriti:

1. Pad nadstrešnice u Novom Sadu nije katalizator o odgovornosti vlasti prema građanima Srbije. Katalizator je dublji i slojevit, sublimira gospodarske, pravne, ustavne, sigurnosne i društvene probleme – jednom riječju strukturne probleme na koje vlast u Srbiji nema niti traži odgovore.

Razina percipirane neovisnosti pravosuđa u Srbiji i dalje je niska i među općom javnošću i među tvrtkama. Sveukupno, 36% opće populacije percipira razinu neovisnosti sudova i sudaca kao „prilično ili vrlo dobru“ dok u 2024. godini.

Politički pritisak na pravosuđe i tužiteljstva ostao je visok, uz malo ili nimalo daljnjih mjera od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, Vlade ili Parlamenta. Vladini i javni dužnosnici na najvišoj razini, uključujući predsjednika, i zastupnici u Parlamentu nastavili su davati neprimjerene javne komentare o tekućim istragama i sudskim postupcima, uključujući i one koji se odnose na rad pojedinačnih tužitelja i sudaca. Ti komentari uključivali su kritike sudskih odluka i prijetnje smjenom upućene sucima i tužiteljima. 

Nekoliko nedostataka u zakonu i praksi doprinosi riziku od curenja informacija i ometa učinkovitost istraga. Posebno, pravni Okvir nalaže Bezbedonosno-informativnoj agenciji pokretanje kaznenog postupka za određene vrste kaznenih djela s međunarodnim elementima, a Zakon o kaznenom postupku predviđa da, osim policije, posebne istražne mjere provode Bezbedonosno-informativna agencija i Vojnobezbednosna agencije. Međutim, u praksi policija ne može presresti komunikacije bez podrške Bezbedonosno-informativne agencije. Osim toga, policiji još uvijek nedostaje dovoljna operativna autonomija od Ministarstva unutarnjih poslova.

Percepcija stručnjaka, građana i poslovnih rukovoditelja jest da je razina korupcije u javnom sektoru ostala visoka. U Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2024. godinu, Srbija ima ocjenu 35/100 i zauzima 105. mjesto u svijetu. Ova percepcija ostala je relativno stabilna tijekom posljednjih pet godina, iako je to najniži rezultat zabilježen za Srbiju. Posebno istraživanje Eurobarometra o korupciji iz 2025. pokazuje da 85% ispitanika smatra korupciju raširenom u svojoj zemlji, a 36% ispitanika osjeća se osobno pogođeno korupcijom u svakodnevnom životu. Što se tiče javnog sektora, 82% ispitanika smatra da je korupcija raširena među njima na lokalnoj i regionalno te 77% na državnoj razini. Više podatak je dostupno na navedenoj poveznici.

Srbija je u lipnju 2025. usvojila novo zakonodavstvo o medijima kako bi se dodatno uskladila s pravnom stečevinom EU-a i europskim standardima. Izmjene Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o javnom informiranju i medijima nastavljaju zakonodavno usklađivanje koje je započeto 2023. godine kada su zakoni prvi put izmijenjeni. Procesu izrade zakona nedostajale su transparentne i uključive konzultacije te nije poštovana zakonska obveza održavanja javne rasprave. Nakon odredbi iz 2023. koje omogućuju državnim tvrtkama da budu vlasnici medija (odredbe koje su to priječile iz prethodnog zakona su ukinute), uvedene su dodatne zaštitne mjere za zaštitu medijskog pluralizma i uredničke neovisnosti te će ih trebati pratiti u praksi.

U međuvremenu, TV kanali koji su smatrani kritičnima prema vlastima uklonjeni su u travnju 2025. iz ponude kabelske televizije nakon što je Telekom Srbija, čiji je većinski dioničar država, kupio takvu kabelsku televiziju.

Media Freedom Rapid Response (MFRR) primjećuje da je situacija sa slobodom tiska i medija u Srbiji trenutno u izvanrednom stanju. Posljednjih mjeseci napadi na medijske djelatnike dosegli su razine kakve nisu viđene desetljećima, prijeteći neovisnom i nadzornom novinarstvu te produbljujući dugogodišnju krizu slobode medija. Prijetnje slobodi i pluralizmu medija značajno su se povećale usred studentskih prosvjeda nakon smrtonosnog urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu 1. studenog 2024. i oštre reakcije vlade, tijekom kojih su se političke napetosti kristalizirale u nove prijetnje novinarima koji izvještavaju s ulica. Novinari u Srbiji fizički su napadnuti, suočavaju se s prijetnjama smrću, izloženi su opasnim optužbama visokopozicioniranih političara, meta su niza špijunskih alata i uznemiravani su putem orkestriranih kampanja blaćenja. Ovi napadi odvijaju se u klimi nekažnjivosti za počinitelje.

Od 2. svibnja 2025. MFRR je već dokumentirao 64 kršenja slobode tiska usmjerena protiv 128 osoba ili subjekata povezanih s medijima u 2025. godini. To uključuje osam slučajeva fizičkog napada, 12 napada na imovinu (npr. opremu za snimanje), 40 verbalnih napada (uključujući prijetnje smrću i kampanje blaćenja), 14 incidenata povezanih s cenzurom i pet pravnih slučajeva.

Države članice moraju biti sposobne voditi politički dijalog u okviru vanjske, sigurnosne i obrambene politike EU-a, uskladiti se s izjavama EU-a, sudjelovati u akcijama EU-a te primjenjivati dogovorene sankcije i restriktivne mjere. Što se tiče zajedničke vanjske i sigurnosne politike, Srbija treba, kao prioritet, uložiti ozbiljne dodatne napore u usklađivanje sa ZVSP-om EU-a. U 2023. godini, usklađenost ZVSP-a s izjavama visokog predstavnika u ime EU-a i odlukama Vijeća o sankcijama iznosila je 54%. Od 30. rujna 2024. stopa usklađenosti iznosila je 51%. Srbija se nije složila s restriktivnim mjerama protiv Rusije, niti s većinom izjava visoke predstavnice vezanih uz Rusiju i Ukrajinu. Srbija se također nije složila s nizom drugih izjava visoke predstavnice u ime EU-a i Restriktivne mjere EU-a povezane s Rusijom, Kinom, Bjelorusijom, Iranom, Demokratskom Narodnom Republikom Korejom i Venezuelom. Nastavlja s letovima za Rusiju, s povećanom učestalošću. 

Što se tiče hibridnih prijetnji, manipulacija i uplitanje stranih informacija (FIMI), uključujući dezinformacije, ostaju pitanja koja izazivaju zabrinutost i kojima se treba hitno pozabaviti. Srbija se nije uskladila s deklaracijama EU-a i restriktivnim mjerama kao odgovor na kibernetičke napade 2023. i 2024. godine. Nedostatak demokracije, vladavine prava, slobode izražavanja, medijskih i političkih sloboda ključni su izazovi koji stoje pred Srbijom ukoliko želi ući u EU. Nije pitanje želi li Srbija povratak u normalan život. Pravo je pitanje, na temelju gore navedenog, želi li aktualna vlast u Srbiji povratak u normalni život.

Od otvaranja pregovora o pristupanju Srbije u siječnju 2014. otvorena su 22 od 35 poglavlja. Otvorena su sva poglavlja u skupini 1 o osnovama i sva poglavlja u skupini 4 o Zelenoj agendi i održivoj povezanosti. Dva poglavlja su privremeno zatvorena. U lipnju 2021. Srbija je prihvatila revidiranu metodologiju proširenja. Ukupni tempo pregovora i dalje će ovisiti o reformama vladavine prava i normalizaciji odnosa Srbije s Kosovom. Preporuke Komisije iz prethodnih godina, da je Srbija ispunila početne kriterije za klaster 3 (konkurentnost i uključiv rast) te da je taj klaster tehnički spreman za otvaranje, ostaju važeće.

Srpska vlada i dalje proglašava članstvo u EU svojim strateškim ciljem. Međutim, prijevremeni izbori i odgovarajući prekid u funkcioniranju Vlade i Parlamenta usporili su napredak reformi. Potrebna je snažna politička volja, učinkovito planiranje i koordinacija politika, uz dovoljne ljudske i financijske resurse za pristupanje EU u svim uključenim institucijama, kako bi Srbija mogla ubrzati rad na ispunjavanju svojih ciljeva za pregovore o pristupanju EU. Srpskim vlastima i dalje je prioritet preuzeti puno više odgovornosti za proaktivnu i objektivnu komunikaciju o procesu pristupanja Srbije EU i EU, koja je daleko glavni politički i gospodarski partner Srbije, te za suzbijanje dezinformacija u nacionalnim medijima.

Članstvo Srbije u Europskoj uniji zaustavljeno je gotovo četiri godine. Još u prosincu 2021. otvoren je posljednji pregovarački klaster, skup pregovaračkih tema vezanih uz ekologiju. Od tada se Srbija nije približila EU, a po nekim pitanjima, poput vanjske politike i usklađivanja s politikom sankcija Rusiji, Beograd se sve više udaljava od Bruxellesa. Srpski predsjednik jedan je od rijetkih europskih čelnika koji se sastaje s ruskim predsjednikom i prisustvuje vojnim paradama u Moskvi i Pekingu, a organizaciju studentskih i protuvladinih prosvjeda u Srbiji pripisuje Europljanima koji nikada nisu posebno imenovani.

Uz snažnu antieuropsku kampanju, prvenstveno u dijelu javnosti pod kontrolom vlade, podrška ulasku Srbije u EU pala je na najnižu razinu - i povijesno i u usporedbi sa zemljama u regiji. Kada je Vučić dvojicu zastupnika u Europskom parlamentu koji su 5. rujna 2025. došli na prosvjed u Novi Sad nazvao "europskim ološem", postalo je jasno da jaz od Beograda do Bruxellesa raste.

"Izjave predsjednika Vučića i predsjednice parlamenta Ane Brnabić o Europskoj uniji neće poboljšati imidž Srbije u EU. Kada netko zastupnike u Europskom parlamentu naziva ološem, to pokazuje upitno razumijevanje demokracije", rekla je povjerenica za proširenje Marta Kos. Predsjednik Srbije obećao je u prosincu 2024. da će Srbija ispuniti sve kriterije za članstvo u EU do kraja 2026. godine, ali od tada se ništa nije dogodilo u tom smjeru.

"Izgraditi pravosuđe koje je neovisno i sposobno učinkovito se boriti protiv korupcije, osigurati da mediji mogu raditi slobodno i neovisno, provesti reformu izbornog zakona koja će jamčiti da će samo volja građana Srbije odlučivati o većini u parlamentu - to je mogući izlaz iz krize", rekla je povjerenica Marta Kos.

Potrebno je naglasiti da svaka država koja želi postati članica EU, prihvaća da EU postaje unutarnji politički čimbenik jer članstvo u EU podrazumijeva i traži korijenite strukturne reforme. Odnosno prihvaćanje pravila, načela i zakonodavstva EU što podrazumijeva prilagodbu i promjenu postojećeg nacionalnog zakonodavstva. EU nije neprijatelj jer se u EU ne ulazi jer EU nekome nameće nužnost ulaska. Ulazak u EU je odluka države kandidatkinje. Nedostatak reformi i nespremnost na njihovu provedbu jest stvaran strukturni problem u Srbiji.

Vojni savez je međunarodni ugovor između dviju ili više država, sklopljen u skladu s međunarodnim pravom, kojim se ugovorne strane obvezuju na međusobnu vojnu pomoć i suradnju, posebno u slučaju prijetnje ili oružanog sukoba, a čija je pravna valjanost uvjetovana usklađenošću s Poveljom Ujedinjenih naroda, osobito pravom na individualnu i kolektivnu samoobranu.

• Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora (1969.), Čl. 2(1)(a): definicija međunarodnog ugovora.

• Povelja Ujedinjenih naroda (1945.), Čl. 51: priznaje pravo država na individualnu i kolektivnu samoobranu, Čl. 52–54: dopuštaju regionalne aranžmane i saveze, uz obvezu poštovanja ciljeva i načela UN-a.

S obzirom kako Hrvatska, Albanija, Kosovo i Slovenija nisu potpisale nikakav ugovor  utemeljen na navedenim pravnim osnovama, one nisu niti formirale vojni savez. Međutim, Srbija je potpisala međunarodni ugovor o vojnoj suradnji sa Hrvatskom koji je ratificiran u Hrvatskom Saboru. Nitko na svijetu nije optužio Hrvatsku i Srbiju za stvaranje vojnog saveza. Deklaracija o obrambenoj suradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova kojoj se kasnije pridružila i Slovenija nemaju pravnu osnovu međunarodnih ugovora u kontekstu pravnih osnova kojima se definira vojni savez. Stoga je tvrdnja o formiranju vojnog saveza protiv Srbije netočna. 

Stoga su gore navedene tvrdnje netočne i mogu navesti čitatelje na pogrešne zaključke.

Izv. prof. dr. sc. Gordan Akrap