Dana 27.09.2025. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu održan je prosvjed protiv ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka. Tim povodom, na portalu www.vecernji.hr objavljen je članak čiji prvotni naslov je glasio „UŽIVO Prosvjed na Trgu bana Jelačića: 'Ako želite mir nemojte se pripremati za rat' “. Naslov je naknadno promijenjen, ali je ostao prisutan u hyperlinku kao i u naslovu prateće galerije fotografija (Slika 1.). Također, vijest je prenesena i na drugim portalima u Hrvatskoj: Telegram.hr (Slika 2.) i N1  (Slika 3.). Vijest je doživjela širenje i na bosansko-hercegovačke portale poput klix.ba  (Slika 4.).

 

Slika 1. Naslov prateće galerije fotografija objavljene na www.vecernji.hr

 

Slika 2. Članak objavljen na www.telegram.hr

 

Slika 3. Članak objavljen na n1info.hr

 

Slika 4. Članak objavljen na www.klix.ba

U tekstovima se navode sljedeće tvrdnje vezane uz obranu i nacionalnu sigurnost iznesene na  navedenom prosvjedu, čiju je istinitost nužno provjeriti:

Ad 1. Sukladno članku 2. Ustava RH suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. U skladu s člankom 7. Ustava RH, Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost. Jednako tako, člankom 3. Ustava RH definirane su sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Sloboda nije besplatna niti se poklanja na pladnju. Nadalje, Ustav RH člankom 5., stavak drugi, propisuje da je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Floskula „Ustavom je zabranjeno uvoditi građanima vojnu obvezu na temelju njihovog spola“ je ustavno neodrživa. Naime, člankom 16. Ustava RH je definirano kako se slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Zakonom o obrani, žene vojni obveznici ne podliježu novačkoj obvezi i obvezi služenja vojnog roka, ali podliježu služenju u pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Ovakvim zakonskim rješenjem nije povrijeđen Ustav RH, niti se vrši spolna diskriminacija. Ograničenje prava je razmjerno naravi potrebe za ograničenjem.

Ad 2. Tvrdnje „Hrvatsku su u Domovinskom ratu obranili dragovoljci.“ i „Nije bilo opće mobilizacije.“ su, u cjelini gledano, kako su u tekstu i napisane, djelomično netočne. „Do 2. siječnja 1992. godine Hrvatska vojska (HV) je imala 230.000 naoružanih vojnika raspoređenih u 65 brigada i više samostalnih bojni i pukovnija te oko 40.000 pripadnika MUP-a.“  Do kraja rata, dio postrojbi bio je profesionalnog sastava i to: 1.,2.,3.,4.,5.,7. i 9. gardijska brigada, Flota Hrvatske vratne mornarice (HRM), 91.;92.; 93; Zrakoplovna baza, Specijalne postrojbe posebne namjene, jedna gardijska bojna te 1. Hrvatski gardijski zbor. Ostali dio postrojbi bile su pričuvne, popunjene djelomičnom mobilizacijom jer opća mobilizacija nije bila potrebna.

Stoga su dvije ovdje analizirane tvrdnje u cjelini djelomično netočne, no zapravo nisu kontekstualno povezane, ali napisane zajedno mogu kod čitatelja stvoriti pogrešan dojam. Naime, opća mobilizacija kao takva nikad nije bila potrebna jer opstanak države nije bio doveden u pitanje niti je početkom rata 1990. stanovništvo bilo osposobljeno za sudjelovanje u vojnim postrojbama. S obzirom na razvijene strategijske odrednice obrane i oslobađanja Republike Hrvatske, organiziran je sustav regrutacije i vojnog obučavanja državljana Republike Hrvatske koji je svoju učinkovitost pokazao u mobilizacijskom razvoju tijekom 1995. godine. 

Ad 3. Služenje vojnog roka ima veze sa popunom Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH). Međutim, popuna OS RH u ratnom stanju nema izravne veze s činjenicom je li netko služio vojsku ili ne. Vojna obveza sastoji se od novačke obveze, obveze služenja vojnog roka odnosno civilne službe i služenja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Žene vojni obveznici ne podliježu novačkoj obvezi i obvezi služenja vojnog roka.

Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine djelatne vojne osobe, državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružane snage, pričuvnici pozvani na obuku, ugovorni pričuvnici, kadeti te osobe koje su pristupile dragovoljnom vojnom osposobljavanju. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine i ročnici kada je na snazi obvezno služenje vojnog roka. Ratni sastav Oružanih snaga čine i vojni obveznici mobilizirani u Oružane snage.

Ad 4. Analizirana tvrdnja „Da država pošteno plaća vojsku, imala bi dovoljno dragovoljaca.“ se u nastavku teksta dodatno pojašnjava tvrdnjama „Ali dok ugostitelji ne uspijevaju pronaći sezonske radnike za 1250 € + smještaj i hranu, Vlada nudi 900 € ročnicima koji imaju obvezu biti u pričuvi do 55. godine i pita se zašto ljudi ne žele služiti vojsku dok dronovi padaju po Europi“.

Notorno je da motivacija dragovoljaca prema vojnoj službi u pravilu počiva prvenstveno na ljubavi prema domovini, osjećaju odgovornosti, pripadnosti i želji da se zaštiti svoj narod, zemlja i demokratske vrijednosti. Domoljublje u tom smislu predstavlja i moralni imperativ, koji nadilazi osobne interese, povezan sa spremnošću na žrtvu i obranu zajednice. Ova motivacija uključuje i duboke emocije poput hrabrosti, požrtvovnosti i želje za očuvanjem suvereniteta i slobode. S druge strane, iako su u teoriji mogući i materijalni ili financijski motivi, te motivacije su u kontekstu dragovoljaca u pravilu sekundarne ili manje istaknute.

Slika 5. Glavne kategorije obrambenih troškova za 2025. godinu po državama (Izvor:https://www.nato.int/nato_static_fl2014/assets/pdf/2025/8/pdf/250827-def-exp-2025-en.pdf).

Obrambena izdvajanja RH ogroman su napor hrvatskog gospodarstva. Povećanje obrambenih izdvajanja za osoblje (sada iznosi 54,3% obrambenog proračuna) (Slika 5.) izazvalo bi ozbiljne poremećaje ili gospodarstvu ili u ostvarenju dostizanja ciljeva sposobnosti OS RH. Nije moguće pri postojećoj razini BDP-a povećati izdvajanja za osoblje. Bi li Hrvatska uopće bila socijalna država kod drastičnog povećanja plaća u OS RH?

Analizirajući argumente kojima se u tekstu pojašnjava tvrdnja „Da država pošteno plaća vojsku, imala bi dovoljno dragovoljaca.“, valja naglasiti da sezonski rad u ugostiteljstvu u pravilu traje koliko traje i turistička sezona, dakle nekoliko mjeseci. Ročnici dobivaju svoju naknadu godinu dana, što znači da je ukupno gledano kroz godinu dana, iznos koji zaradi ročnik značajno veći od onoga koji zaradi sezonski radnik u ugostiteljstvu. U odnosu na smještaj i hranu, ročnik također ima osiguran smještaj i hranu pa sezonski radnik u ugostiteljstvu niti tu nije u prednosti. Uspoređujući težinu posla, iako je jasno da se radi o subjektivnim kategorijama (ono što je nekome izuzetno naporno, nekome drugome uopće ne mora biti naporno), opće je poznato i prihvaćeno da je posao sezonskog radnika u ugostiteljstvu izuzetno naporan. Dakle, niti tu sezonski radnik u ugostiteljstvu u najmanju ruku nije u prednosti.

Stoga je tvrdnja kako RH ne plaća pošteno vojno osoblje netočna i opasno manipulativna.

Ad 5. Zajedničko svim navedenim objavljenim člancima jest pojavljivanje sporne tvrdnje: „Ako želite mir, nemojte se pripremati za rat“, koju smo analizirali s aspekta usporedbe s izvornikom (poznatom latinskom izrekom), ali i negativnih učinaka koje takva izmijenjena verzija u sklopu određenih narativa u određenom povijesnom trenutku i kontekstu, među ostalim i današnjem, može imati na spremnost građana na pripremu za obranu, uz posljedičnu destabilizaciju društva i narušavanje povjerenja u državne institucije, ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama našeg neposrednog okruženja. Stoga smo proveli analizu navedene sporne tvrdnje.

U odnosu na usporedbu s izvornikom, poznata latinska izreka „Si vis pacem, para bellum" - u prijevodu „Ako želiš mir, spremaj se za rat" potječe iz antičkog Rima i nalazi se u djelu "De Re Militari" rimskog autora Publija Flavija Vegetija Renata iz 4. ili 5. stoljeća. U izvornom tekstu stoji "Igitur qui desiderat pacem, praeparet bellum" što se prevodi kao "Stoga onaj tko želi mir, neka se sprema za rat." Izreka prenosi ideju da se mir često održava pripremom za rat kao sredstvom odvraćanja i obrane od prijetnji, a kao takva je u povijesti služila i služi kao vojni i politički princip, čija suština je da je spremnost za sukob neophodna za očuvanje mira.

Možemo stoga zaključiti da tvrdnja „Ako želite mir, nemojte se pripremati za rat“ u usporedbi s izvornikom predstavlja upravo negaciju izvornika, odnosno prenosi suprotnu poruku i može navesti javnost na pogrešan zaključak, odnosno na zaključak suprotan onome koji je želio prenijeti autor izvorne izreke, i kao takva je suštinski netočna.

I dok, naravno, takvo namjerno „izvrtanje“ izvornika i njegove poruke samo po sebi načelno može biti legitimno u izricanju određenog političkog stava i služiti ostavljanju snažnijeg retoričkog dojma, odnosno većoj upečatljivosti i pamtljivosti, njegovo zlorabljenje kao dio šireg narativa koji za cilj može imati negativne učinke u određenom povijesnom trenutku i kontekstu, među ostalim i današnjem, je vrlo sporno. Ti negativni učinci ogledaju se prije svega u potkopavanju spremnosti građana na pripremu za obranu, uz posljedičnu destabilizaciju društva i narušavanje povjerenja u državne institucije, u konkretnom slučaju ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama našeg neposrednog okruženja, što se vidi i iz širenja takvih napisa koje smo ovdje dokumentirali.

Posebno je problematično što se, na ovaj način, navedena tvrdnja plasira izvan svog bilo kakvog povijesnog konteksta, čime se javnost lišava mogućnosti njegovog kvalitetnog sagledavanja, kao podloge za donošenje vlastitog zaključka o poruci koja se prenosi.

U tom smislu valja uzeti u obzir činjenicu da se oblik takvog pokušaja „izvrtanja“ izvorne latinske izreke pojavljuje u SAD-u još u vrijeme rata u Vijetnamu, krajem 1960-ih godina, kao fraza „Fighting (Bombing) for peace is like fucking for virginity". Smisao navedene fraze je u tom trenutku bio isticanje kontradikcije u ideji korištenja nasilja ili rata kako bi se postigao mir, ističući tu nelogičnost putem uporabe metafore seksualnosti i djevičanstva. Međutim, važno je pri tome uzeti u obzir notornu činjenicu da rat u Vijetnamu nije bio obrambeni rat koji se vodio na teritoriju SAD. 

Da se ovdje vjerojatno radi o dijelu šireg narativa, s prethodno opisanim mogućim negativnim učincima, proizlazi iz činjenice da su se varijante te fraze mogle sporadično uočiti kao grafiti na ulicama hrvatskih gradova u vrijeme domovinskoga rata, a pojavljuju se očito i danas u vrijeme rata u Ukrajini. Pri tome je problematična činjenica da postoji suštinska razlika između, s jedne strane, Domovinskoga rata i rata u Ukrajini, koji su obrambeni ratovi u sklopu kojih se Hrvatska branila, a Ukrajina brani, od vojne agresije i okupacije vlastitog teritorija od strane druge države (Srbije, odnosno Rusije) te, s druge strane, rata u Vijetnamu, koji nije bio obrambeni rat i nije se vodio na teritoriju SAD.

Činjenica da se ovakve poruke plasiraju u Hrvatskoj i zemljama neposrednog okruženja u vrijeme kada je notorno da prijetnja vojnim sukobom više nije ograničena samo na područje Ukrajine, ukazuje se problematičnom s aspekta nacionalne, ali i globalne sigurnosti. Uz to, nedostatak (odnosno izostavljanje) povijesnog konteksta povećava vjerojatnost postizanja prethodno navedenih negativnih učinaka, čija bi krajnja svrha mogla biti demotivacija građana za pripremu za obranu, uz posljedičnu radikalizaciju i destabilizaciju društva.

Kao zanimljivost te istovremeno ilustraciju pogrešnosti i apsurdnosti ovakvog narativa u kontekstu obrambene spremnosti, možemo spomenuti i citat s početka 1960-ih godina, koji se pripisuje Josipu Brozu Titu i glasi: „Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra rat.", što je po svom smislu sukladno latinskoj izreci „Si vis pacem, para bellum".

Zaključno, analizirana tvrdnja je suštinski netočna u odnosu na latinski izvornik, a kada se zlorabi kao dio šireg narativa i bez povijesnog konteksta, može imati ozbiljne negativne posljedice s aspekta nacionalne i globalne sigurnosti.