U emisiji Kontrapovijest by Hrvoje Klasić objavljenoj 3. kolovoza 2025. na Youtube kanalu VIDA, izgovorena je tvrdnja da je predsjednik Franjo Tuđman „imao jednostavnu viziju da u Hrvatsku ne treba prodrijeti strani kapital već da tih 200 obitelji to jest poduzetnici bliski HDZ-u i njegovoj državotvornoj struji trebaju kontrolirati ekonomski aspekt zemlje”.

Sintagma „200 obitelji” koja predstavlja Tuđmanovu navodnu viziju hrvatskoga gospodarstva, ekstenzivno je istražena u okviru informatološkog istraživanja tehnika manipulacije informacijama u medijskom prikazu Domovinskog rata. U dostupnim dokumentima, izjavama, znanstvenim radovima, publicističkim knjigama i novinskim člancima u kojima se predsjedniku Tuđmanu pripisuje autorstvo sintagme o „200 obitelji“, nije pronađena nijedna vjerodostojna informacija o  mjestu, vremenu i okolnostima u kojima bi ta izjava bila izrečena u kontekstu prema kojem bi tih 200 obitelji upravljalo hrvatskim gospodarstvom. To znači da iako se tvrdnja često ponavlja, nitko tko je iznosi ne navodi precizno izvor koji bi je mogao potvrditi. Odnosno, nijedan vjerodostojan izvor ne pokazuje da je Tuđman koristio tu sintagmu, ali mu se ona svejedno pripisuje. U jedinoj potencijalno relevantnoj izjavi navodi se lokacija i prigoda u kojoj je navodno spomenuto 200 obitelji, ali istovremeno se u njoj tvrdi da je to izvađeno iz konteksta te da se ne radi o modelu hrvatskoga gospodarstva prema kojem bi tih 200 obitelji upravljalo hrvatskim gospodarstvom. Osim toga, izjave različitih osoba koje tu tvrdnju iznose razlikuju se u ključnim detaljima: broju obitelji, subjektu radnje, opisu događaja, mjestu i prigodi izjave te kontekstu. Štoviše, postoje osobe koje su prvotno iznosile i širile tu tvrdnju da bi kasnije izjavljivale da Tuđman to nikada nije rekao.

Što se tiče izvornosti sintagme i da bi se razumjelo odakle potječe, potrebno je ukratko pogledati njezin povijesni kontekst. Utvrđeno je da je sintagma nastala u 1890-ima, a proširila se u Francuskoj tijekom 1920-tih i 1930-tih u ljevičarskom diskursu kao mit o 200 obitelji (fr. deux cents familles) koje upravljaju francuskim gospodarstvom. Zapravo se radilo o najvećim dioničarima Banque de France (Francuske banke). Prema tome, autorstvo sintagme ne može se pripisati predsjedniku Tuđmanu. 

Da bi se sintagma Tuđmanu pripisala kao model hrvatskoga gospodarstva koji je zagovarao, nužno je imati provjerljivi izvor očuvanoga integriteta. To može biti autentičan Tuđmanov dokument, audio ili video zapis njegove izjave, intervju ili eventualno svjedočanstva iz prve ruke više osoba koje se podudaraju u bitnim detaljima. Nepodudarne izjave raznih osoba bez provjerljivih detalja nisu dokaz, osobito ako dolaze samo od Tuđmanovih političkih i ideoloških protivnika. Odsutnost dokaza doduše ne znači da nešto nije izgovoreno ili napisano, ali da bi se provela nedvojbena atribucija, relevantan dokaz ipak mora postojati. Budući da je proteklih desetljeća arhivirana i objavljena velika količina Tuđmanovih izjava koje se nalaze u raznim transkriptima, dokumentima, radio-televizijskim emisijama te snimkama sastanaka i sjednica, logično je očekivati da ta sintagma kao temelj njegove gospodarske strategije Hrvatske negdje bude zabilježena. Ili da postoje svjedočanstva iz prve ruke više osoba koja se podudaraju u bitnim detaljima. Tako nešto međutim, unatoč opsežnoj i dugotrajnoj potrazi, nije pronađeno. 

Sukladno tome, na temelju dostupnih izvora i provjerenih dokaza, tvrdnja da je Tuđman imao „viziju da u Hrvatsku ne treba prodrijeti strani kapital već da tih 200 obitelji to jest poduzetnici bliski HDZ-u i njegovoj državotvornoj struji trebaju kontrolirati ekonomski aspekt zemlje”, ne može se smatrati istinitom.