Je li točno da je ministar Šušak želio nasilno pripojiti Hercegovinu Hrvatskoj te da je predsjednik Tuđman dogovorio podjelu BiH s Miloševićem?
Dana 30. kolovoza 2025. je na portalu
Telegram.hr objavljen veliki intervju koji je novinar M. Pleše s bivšim veleposlanikom SAD u RH W. Montgomeryem pod nazivom:
Šokantni memoari američkog ambasadora. ‘Granić me odveo u kut svog ureda i šapnuo: Moramo van, sve je ozvučeno!’
U navedenom članku postoji niz tvrdnji čiju je istinitost potrebno provjeriti. Također je bitno napomenuti da je i novinar koji je vodio intervju u pitanja sugovorniku umetnuo tvrdnje koje je potrebno provjeriti:
Na primjedbu da je Šušak bio ekstremni desničar i ultranacionalist koji je želio nasilno pripojiti Hercegovinu Hrvatskoj, Montgomery priznaje da je Šušak, koji se rodio u Hercegovini, bio je odlučan da to područje pripoji Hercegovini. (Slika 1.)
Nakon što se ističu odlični odnosi hrvatskog i američkog ministra obrane, tekst se nastavlja daljnjim optužbama:
Istodobno, državna tajnica Madeleine Albright nije voljela predsjednika Tuđmana i njegovu vlast, iz više razloga. Među njima bilo je i Šuškovo stalno miješanje u BiH, što detaljno opisujem u knjizi. (slika 2.)
U jednom dijelu intervjua navodi:
Iz moje perspektive, sjećam se poznate salvete na kojoj su Milošević i Tuđman dogovorili podjelu Bosne. Ne mogu se sjetiti, čak i nakon vrlo žestokog i razornog rata između Srbije i Hrvatske, niti jednog trenutka kad je predsjednik Tuđman poimence osudio Miloševića zbog njegovih postupaka. (slika 3.)
Slika 1. „Podjela BiH“
Slika 2. „Salveta“
Slika 3. „Tuđman i Milošević“
Ad 1. i Ad 2.
Ne postoji dokazi koji mogu potvrditi navode da je Šušak bio odlučan pripojiti Hercegovinu Hrvatskoj. Radi se o špekulacijama koje se ponavljaju u javnom diskursu već desetljećima bez stvanrih dokaza. Štoviše, postoji velik broj dokaza koji govore upravo suprotno: bez vojne, političke, sigurnosne, logističke, humanitarne pomoći Bosna i Hercegovina se ne bi mogla obraniti od srbijanske agresije. Štoviše i sami autor i intervjuirani govore o suprotnosti i razlikama između američke vanjske politike personalizirane kroz M. Albright te obrambene i sigurnosne personalizirane u liku
američkog ministra Perya koji je došao na sprovod ministra Šuška gdje je održao govor što nije uobičajeno ukoliko se radi o osobi koja je djelovala suprotno američkim nacionalnim interesima. Razlog zbog kojeg je M. Albright nastupala tako kako je nastupala se nalazi i u odgovoru Ad 3 ove analize. Naime, operacije hrvatskih oružanih snaga, pokrenute na izričitu zapovijed predsjednika Tuđmana srušile su i spriječile ostvarenje koncepta podjele BiH koji u svom memorandumu spominje M. Albright.
Ad 3.
Već smo u našoj analizi od 1. srpnja 2025. objavljenoj na platformi Točno tako pod nazivom
Je li točno da je predsjednik Tuđman na salveti skicirao planove o podjeli Bosne i Hercegovine? dokazali da crtež (a) nije nastao na salveti; (b) ne predstavlja dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine (
u intervjuu se pogrešno navodi ime države – nap. autora). U ovom se razgovoru unosi i novi „argument“ o dogovorenoj podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića. Večera na kojoj je predsjednik Tuđman na jelovniku skicirao „podjelu BiH“ dogodila se 6. svibnja 1995. godine. Predsjednik Tuđman se pozvao na
Atlas, objavljen 1994. godine od autora:
Gerard Chaliand, Jean-Pierre Rageau. Atlas Strategique. Geopolitique des nouveaux rapports de forces dans le monde. Editions Complexe, 1994, str. 219, ISBN 2-87027-528-5 kao i iz poznate knjige S. Huntingtona „
Sukob civilizacija“. S obzirom da je Hrvatska iza sebe već imala vrlo uspješno izvedenu operaciju Bljesak, kao i niz operacija u BiH kojima je oslobođen znatan dio do tad, od strane Srba, okupiranih područja BiH te da je pripremala operaciju Oluja za oslobađanje većeg dijela okupiranog područja Hrvatske, teško je povjerovati da je Tuđman tada planirao podjelu BiH s Miloševićem. Jer su oružane snage Hrvatske u cijelom nizu vojnih operacija, pobijedile srpske oružane snage kako u Hrvatskoj tako i u BiH:
- Cincar (1.-4. listopada 1994.) Kupres i Kupreška visoravan
- Zima-94 (29. studenog 1994. - 24. prosinca 1994.) na području Livanjskog polja i
Dinare
- Skok-1 (7. travnja 1995.) na Dinari
- Bljesak (1.-4. svibnja 1995.) u zapadnoj Slavoniji
- Skok-2 (4.-11. srpnja 1995.) na području Bosanskoga Grahova i Glamoča
- Maestral (8.-17. rujna 1995.) u zapadnoj Bosni
- Južni potez (8.-15. listopada 1995.) u zapadnoj Bosni
Sve tri navedene tvrdnje potrebno je staviti u kontekst nedavno objavljenog
dokumenta koji je potpisala Madeleigne Albright, koju u som intervjuu spominje i veleposlanik Montgomery. Autor navedenog članka prenosi sadržaj memoranduma koji je M. Albright uputila tadašnjem savjetniku američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost g. A. Lakeu:
Memorandum što ga je nekadašnja veleposlanica Sjedinjenih Država u Ujedinjenim narodima i kasnija državna tajnica Madeleine Albright uputila tadašnjem savjetniku za nacionalnu sigurnost Anthonyju Lakeu otkriva da su Sjedinjene Države i tada, a to je bilo početkom kolovoza 1995., dan uoči Oluje, bile spremne dopustiti Republici Srpskoj da se odcijepi od BiH i priključi “Velikoj Srbiji”, kako Albright u dopisu naziva potencijalnu buduću srpsku državu. Albright, koja je preminula prije tri godine, u svom dopisu Lakeu precizno objašnjava okolnosti koje su vladale u BiH od 1992. do 1995. godine i koje su dovele do većeg američkog angažmana u BiH, nakon čega prelazi i na konkretan plan rješenja bosanskog čvora. Prema onome što piše Albright, američki je cilj zapravo bio samo zaustavljanje rata i sprečavanje kolapsa Sarajeva, a time i poraza Bošnjaka, a ne nužno i očuvanje BiH kao jedinstvene države.
Izvornik tog dokumenta:
Zaključak
Na temelju analize dostupnih izvora, možemo potvrditi da su analizirane tvrdnje neistinite te navode čitatelje na pogrešne zaključke.
Gordan Akrap