Dana 20. studenoga 2025. godine na stranicama digitalnog časopisa Just Security objavljen je članak pod nazivom: „Normalizing Far-Right Ideologies in the Western Balkans: Croatia’s Role at Home and Abroad“ (u prijevodu: „Normalizacija krajnje desnih ideologija na Zapadnom Balkanu: Uloga Hrvatske kod kuće i u inozemstvu“) autora Georgija Konstandija koji sebe predstavlja kao istraživač i pisac koji se u svojim analizama primarno bavi genocidom nad Bošnjacima te poviješću i unutarnjom politikom u Bosni i Hercegovini (BiH). 

Iako ćemo se u ovoj analizi baviti izvornim člankom koji je objavljen na gore spomenutoj stranici, potrebno je naglasiti kako su autorovu analizu do sada prenijeli i određeni bosanskohercegovački (N1 Bosna i Hercegovina, Vijesti.ba, Slobodna Bosna) i hrvatski (Direktno, Crolens) mediji.

 

Slika 1: Snimka naslovnice predmetnog članka na stranicama digitalnog časopisa Just Security.

U navedenom članku postoji više spornih tvrdnji čiju istinitost je potrebno provjeriti.

Ad.1. „Punctuated by a signature World War II fascist-era call-and-response between the performer Marko Perkovic, known as “Thompson,” and his audience, it essentially became the largest far-right gathering in Europe since the Second World War.“ (u prijevodu: „Obilježen karakterističnim fašističkim pozdravnim zazivom i odgovorom iz razdoblja Drugog svjetskog rata između izvođača Marka Perkovića, poznatog kao ‘Thompson’, i njegove publike, skup je zapravo prerastao u najveće okupljanje krajnje desnice u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.“)

Ad.2. „The Croatian government’s normalization of the neo-Nazi far-right is intrinsically linked to its undermining of democracy in post-war Bosnia…“ (u prijevodu: „Normalizacija neonacističke krajnje desnice od strane hrvatske vlade neraskidivo je povezana s njezinim potkopavanjem demokracije u poslijeratnoj Bosni…“)

Ad.3. „The far-right ideology expressed in July’s concert in Croatia and the sentiment reflected in subsequent Nazi graffiti there that went un-condemned by the ruling Croatian Democratic Union (HDZ) political party were the backbone of the Croatian ethnonationalist war of aggression against central and western Bosnia and Herzegovina in the 1990s.“ (u prijevodu: „Krajnje desna ideologija izražena na srpanjskom koncertu u Hrvatskoj i sentiment odražen u naknadno ispisanim nacističkim grafitima, koje vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) nije osudila, predstavljali su okosnicu hrvatskog etnonacionalističkog rata agresije protiv središnje i zapadne Bosne i Hercegovine 1990-ih.“)

Ad.4. „Today’s leader of the HDZ’s sister party in Bosnia, the HDZ BiH, is alleged to have requested Bosniaks from Croat-run concentration camps to use as forced labor when he was general director of the Soko factory in the southern Bosnian city of Mostar, an allegation he denies.“ (u prijevodu: „Današnji čelnik sestrinske stranke HDZ-a u Bosni, HDZ-a BiH, navodno je tražio da mu se dovede Bošnjake iz logora pod upravom Hrvata kako bi ih koristio kao prisilnu radnu snagu dok je bio generalni direktor tvornice Soko u južnobosanskom gradu Mostaru – optužbu koju on negira.“)

Ad.5. „Croatia will be hosting the Three Seas Initiative (3SI) Summit & Business Forum in 2026 on the 10th anniversary of the forum’s founding in its coastal city of Dubrovnik. This will be an opportunity for Zagreb to set agendas on energy and infrastructure in the Western Balkans and potentially whitewash its record of propping up far-right sectarian politics in Bosnia by presenting itself as a bridge-builder between EU and non-EU Western Balkans states.“ (u prijevodu: „Hrvatska će 2026. godine biti domaćin Summita i Poslovnog foruma Inicijative triju mora (3SI) u svom obalnom gradu Dubrovniku, u povodu desete godišnjice osnivanja foruma. To će biti prilika za Zagreb da u dnevni red unese teme iz područja energetike i infrastrukture na zapadnom Balkanu te potencijalno ublaži ili prikrije svoju povijest podupiranja krajnje desnih sektaških politika u Bosni predstavljajući se kao graditelj mostova između država zapadnog Balkana koje jesu i koje nisu članice EU-a.“)

Ad.6. „The HVO worked together with Croatia’s armed forces to seize territory in Bosnia and Herzegovina for an ethnically homogenous Croat statelet. This brutal military campaign created prison camps that became the first concentration camps on European soil since the Holocaust.“ (u prijevodu: „HVO je djelovao zajedno s oružanim snagama Hrvatske kako bi zauzeo teritorij u Bosni i Hercegovini za etnički homogen hrvatski entitet. Ova brutalna vojna kampanja stvorila je zarobljeničke logore koji su postali prvi koncentracijski logori na europskom tlu nakon Holokausta.“)

Ad.7. „Despite the Croatian government participating in and normalizing pro-Nazi ideological expressions that are illegal under Croatian law…“. „Thirty years on from these Ustaše-inspired atrocities, the glorification of the ideology’s symbols has returned with the apparent full support of the Croatian administration.“ (u prijevodu: „Unatoč tome što hrvatska vlada sudjeluje u i normalizira pronacističke ideološke izraze koji su nezakoniti prema hrvatskom pravu…“„Trideset godina nakon ovih ustašom inspiriranih zločina, veličanje simbola te ideologije vratilo se uz, čini se, punu potporu hrvatske administracije.“)

Ad.8. „It was at this time that Tuđman met with Serbia’s president, Slobodan Milošević, to discuss carving up multiethnic Bosnia and Herzegovina between them.“ (u prijevodu: „U to se vrijeme Tuđman sastao sa srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem kako bi razgovarali o podjeli multietničke Bosne i Hercegovine između sebe.“)

Ad.9. „Meanwhile, Bosnian Croat ethnonationalists have the full weight of EU member State Croatia behind them, while the EU appears to be staying largely silent.“ (u prijevodu: „U međuvremenu, bosanskohercegovački hrvatski etnonacionalisti imaju iza sebe punu potporu države članice EU-a, Hrvatske, dok se čini da EU uglavnom ostaje tiha.“)

Ad.1. Na navedenom koncertu nije bilo političkih zastava, izjava, djelovanja, nasilja i sličnih oblika neprihvatljivih oblika ponašanja koji se mogu povezati s političkim okupljanjima krajnje desnice na tlu Europe (primjerice, Pegida, Chemnitz, Dresden, Berlin, Pariz, Austrija i sl.). O rezultatima provedbe mjera sigurnosti na navedenom koncertu svjedoče nam podaci iz izvješća Ministarstva unutarnjih poslova. Tvrdnja kako je koncert Marka Perkovića „Thompsona“ bio najveće okupljanje radikalne desnice u Europi nakon Drugog svjetskog rata nije točna i proizlazi iz autorove iskrivljene interpretacije kako se radilo o političkom skupu, a ne o glazbenom koncertu.

Ad.2. Ne postoji niti jedan ozbiljan i relevantan dokument ili analiza koja bi potkrijepila autorove tvrdnje o „intrinzičnoj vezi“ između neonacizma i vanjske politike Republike Hrvatske prema BiH. Slijedom navedenoga, vanjska politika Republika Hrvatska nema nikakve veze s neonacizmom, već se temelji na demokratskoj kulturi dijaloga, suradnje, partnerstva i želje za rješavanjem svih otvorenih pitanja o čemu nam svjedoče službene izjave Vlade Republike Hrvatske. Pri tome ističemo izjavu predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića povodom treće zajedničke sjednice Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara BiH u lipnju 2023.: „Bosna i Hercegovina je naša prijateljska susjedna zemlja koju poštujemo. Poštujemo njezin teritorijalni integritet, poštujemo njezino ustrojstvo jedne države, dva entiteta, tri konstitutivna naroda i svih ostalih koji žive u Bosni i Hercegovini“. O odnosu Republike Hrvatske prema BiH, svjedoči nam i intervju koji je za Večernji list dao predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković povodom radnog posjeta BiH u rujnu 2024. Tvrdnja kako Vlada Republike Hrvatske normalizacijom radikalnih desnih neonacističkih ideologija potkopava demokraciju u BiH nije točna i proizlazi iz zlonamjerne i nelogične ideološke i političke propagandne konstrukcije koja je osmišljena s ciljem diskreditacije uloge Republike Hrvatske u procesima izmjena izbornog zakona u BiH.

Ad.3. Tvrdnja kako hrvatska vlast pod vodstvom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije osudila pojavu nacističkih grafita koji su se pojavili na određenim mjestima u Hrvatskoj nakon koncerta Marka Perkovića „Thompsona“, ne odgovara istini, jer autor ističe kako se radi o čitavoj Hrvatskoj. Međutim, radi se o slučaju koji se dogodio u Gradu Bjelovaru, što je i sam autor članka prenio putem poveznice na riječ Nazi graffiti. Štoviše, autor članka ističe kako ne postoji reakcija hrvatskih vlasti, odnosno HDZ-a, a sam prenosi poveznicu na izjavu u kojoj gradonačelnik Grada Bjelovara Dario Hrebak osuđuje pojavu navedenih grafita ("Bjelovar je multikulturalan, tolerantan grad u kojem nema mjesta za takvo ponašanje. Vjerujem da će policija ubrzo pronaći počinitelje"), a koji u političkom smislu pripada Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci (HSLS) koja je u koalicijskom savezu sa HDZ-om trenutno na vlasti. Nadalje, s obzirom na to da se radi o događaju na razini jednog grada, a ne države, logično je za pretpostaviti kako ne postoje službene izjave visokih dužnosnika iz hrvatske Vlade koji bi osudili navedeni događaj. Prema tome, radi se o zlonamjernoj generalizaciji pojedinačnog događaja s ciljem širenja neistinitog narativa o podržavanju širenja nacističke simbolike u Hrvatskoj od strane hrvatskih vlasti. 

Nadalje, drugi dio tvrdnje kako je krajnje desna ideologija koja je bila izražena na navedenom koncertu Marka Perkovića „Thompsona“ bila okosnica etnonacionalističke agresije protiv središnje i zapadne BiH tijekom 1990-ih ne odgovara stvarnim povijesnim činjenicama. Analizom dostupnih podataka o vojnim operacijama oružanih snaga RH na teritoriju BiH se teritorij BiH oslobađao od srpske vlasti te je stvoren okvir za nametanje mira i potpisivanje Daytonskih mirovnih sporazuma. Povezivanje današnjih kulturnih i glazbenih događaja s ratnim zbivanjima iz vremena 1990-ih, predstavlja jasnu anakronističku interpretaciju jer autor retoričkim preuveličavanjem pokušava unatrag projicirati suvremene političko-kulturne fenomene kako bi reinterpretirao povijesne događaje temeljem svojih političkih i ideoloških uvjerenja što nije prihvatljivo na više razina, od metodološke do stručne, odnosno povijesne. 

Nadalje, kada autor govori o ratnim zbivanjima, spominje riječi „etnonacionalistička“ i „agresija“ što predstavlja vrijednosno obojenu interpretaciju i političku kvalifikaciju koja nije točna, niti je potkrijepljena u odlukama i dokumentaciji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koji u svojim presudama nikada nije koristio navedene riječi za opisivanje djelovanja Hrvatske ili Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na teritoriju BiH (korištena je riječ „sukob“ što se može za primjer vidjeti u slučaju Tadić (IT-94-1)). Također, autor govori o agresiji na središnju i zapadnu Bosnu i Hercegovinu čime implicitno navodi čitatelje na zaključak kako je vojno djelovanje Republike Hrvatske, odnosno HVO-a bilo centralizirano i planski usmjereno na one dijelove BiH koji su bili od etničkog i teritorijalnog interesa za hrvatsku stranu. Navedene vojno-geografske interpretacije predstavljaju ili namjerno pojednostavljivanje složene dinamike ratnih zbivanja ili nerazumijevanje predmetne tematike. Kada govorimo o ulozi Reoublike Hrvatske u oslobađanju BiH, možemo istaknuti relevantne znanstvene studije autora dr. sc. Ante Nazora (Kontinuitet velikosrpske politike i uloga Hrvatske u obrani BiH od velikosrpske agresije i spašavanju muslimana u bih 1990-ih, na primjeru Bihaća) te prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana i izv. prof. dr. sc. Gordana Akrapa (Istina o Bosni i Hercegovini: Dokumenti 1991.-1995.) u kojoj se nalaze svi relevantni dokumenti u kojima se jasno vidi uloga Republike Hrvatske u procesima oslobađanja BiH od velikosrpske agresije. Također, ovdje je potrebno istaknuti kako je Republika Hrvatska spasila zapadnu BiH (Bihaćki kanton) od velikosrpske agresije više puta i prvih nekoliko puta pokretanjem vojnih operacija kojima su hrvatske vojne snage odvlačile srpske snage koje su napadale Bihać (primjer su vojne operacije „Zima 94“, „Skok 1“ i „Skok 2“ o čemu više piše dr. sc. Davor Marijan u svojoj knjizi Oluja).

Nadalje, autor koristi riječ „tijekom 1990-ih“ čime dovodi čitatelje do zablude jer time isključuje period savezništva između Republike Hrvatske i BiH, odnosno HVO-a i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) u borbi protiv Vojske Republike Srpske koje je uspostavljeno potpisivanjem Washingtonskog sporazuma 1994. 

Ad.4. Tvrdnja kako je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragan Čović navodno koristio radnu snagu, odnosno zatočenike iz logora za potrebe tvornice Soko u Mostaru nije u potpunosti objašnjena niti je autor naveo da unatoč brojnim navodima, ne postoje opravdani dokazi koji bi potkrijepili navedene tvrdnje. U tom smislu i uporaba riječi „navodno“ kod optužbi D. Čovića za djela koja predstavljaju kazneno djelo, ukazuje na dvojbene namjere autora i njegov odnos prema činjenicama.

Ad.5. Tvrdnja kako Republika Hrvatska koristi članstvo u Inicijativi triju mora (3SI) (dalje u tekstu: Inicijativa) kako bi nametala vlastite teme iz područja energetske politike i infrastrukture na području Zapadnog Balkana a kako bi prikrila radikalno desnu politiku prema BiH predstavljajući se kao most između zemalja članica EU i zemalja ne-članica EU na području Zapadnog Balkana je dvojbene istinitosti. Republika Hrvatska ima pravo kao predsjedavajuća zemlja predlagati teme od strateškog interesa, međutim, isticanje da se Inicijativa koristi u svrhu nametanja vlastitih agendi i prikrivanja radikalno desnih politika prema BiH, nema utemeljenja, već se radi o autorovoj konstrukciji i interpretaciji. Naime, Inicijativa  (Three Seas Initiative – 3SI) je platforma za međunarodnu suradnju 12 zemalja članica Europske unije (EU) pri čemu je bitno za naglasiti kako BiH, Srbija ili Crna Gora nisu punopravne članice navedene inicijative. Kao što je već spomenuto, Inicijativa je osmišljena kao platforma za međunarodnu gospodarsku i društvenu suradnju s ciljem stvaranja boljih uvjeta za gospodarski i infrastrukturni razvoj zemalja članica, a ne s ciljem stvaranja agendi za prostor Zapadnog Balkana jer sama Inicijativa nema formalne jurisdikcije za provođenje politika i agendi prema drugim zemljama. Nadalje, potrebno je napomenuti kako ovom tvrdnjom autor negira činjenicu da su sve navedene zemlje članice Inicijative ujedno članice EU koja je prva razina zadužena za planiranje, osmišljavanje i provođenje zajedničkih politika prema drugim zemljama nečlanicama. Nadalje, ne postoji niti jedan dokaz kojim bi autor potkrijepio tvrdnju kako će Republika Hrvatska koristiti Inicijativu kako bi „prikrila radikalno desnu politiku prema BiH predstavljajući se kao most između zemalja članica EU i zemalja ne-članica EU na području Zapadnog Balkana“ jer se sama Inicijativa ni ne bavi vanjskom politikom Republike Hrvatske, a niti unutarnjom politikom u BiH. Ovdje se opetovano radi o autorovoj zlonamjernoj spekulaciji koja proizlazi iz temeljnog neznanja i nerazumijevanja vanjskopolitičkih procesa. Radi se o ciljanoj diskreditaciji Republike Hrvatske i propagandnoj konstrukciji koja nema racionalno objašnjenje.

Bitno je za naglasiti kako ovdje autor zapravo govori o južnoj interkonekciji kojoj se protiv dio bošnjačkog političkog tijela. Naime, južnom interkonekcijom se BiH želi odvojiti od jedinog izvora plina koji dolazi iz Rusije i time stvoriti mogućnost izbora dobavljača. Više o navedenom slučaju može se pročitati u službenoj objavi Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u BiH i u analitičkom prikazu „Energetska (ne)ovisnost Bosne i Hercegovine i strateško partnerstvo s Republikom Hrvatskom“ koju su u veljači 2024. napisali i objavili Institut za istraživanje hibridnih sukoba u Zagrebu i Institut za društveno-politička istraživanja u Mostaru.

Ad.6.  Tvrdnja kako je HVO zajedno sa Hrvatskom vojskom formirao prve koncentracijske logore na europskom tlu od vremena Holokausta nije točna te ne postoji niti jedan dokaz da se radilo o „koncentracijskim logorima“ niti se radilo o prvim logorima na europskom tlu. Naime, u dokumentaciji Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) jasno se navodi kako se radilo o zatvoreničkim kampovima (primjerice, str. 23922 u predmetu IT-04-74-T). 

Ad.7. S obzirom na to da autor ovdje zapravo govori o problematici pozdrava „Za dom spremni“ u kontekstu koncerta Marka Perkovića „Thompsona“, potrebno je istaknuti kao primjer Presudu Visokog  prekršajnog suda  Republike Hrvatske Ppž-1252/2022 u kojoj se jasno definira kako je navedeni pozdrav toleriran u određenom prihvatljivom kontekstu. Kako bi bolje razumijeli o čemu se radi, navodimo točku 6.2. predmetne Presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske: „6.2. Međutim, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog događaja, i to mjesto, vrijeme i način postupanja okrivljenika, odnosno da se izvikivanje navedenog pozdrava dogodilo ispred spomenika Žarka Manjkasa Crvenkape u Parku Žarka Manjkasa Crvenkape u Zagrebu, u povodu održavanja 30. obljetnice osnutka vojne postrojbe HOS-a, na čijoj oznaci stoji natpis „Za dom spremni“, koji su pripadnici te vojske i koristili, a čiji pripadnik je nedvojbeno bio Žarko Manjkas Crvenkapa koji je poginuo 1991. g. boreći se za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata, ovo sudsko vijeće smatra da se u konkretnom slučaju radi o određenom odavanju poštovanja branitelju koji je poginuo za Republiku Hrvatsku dok se borio pod znakovljem HOS-a, dakle i pod tim pozdravom. Pritom je potrebno uzeti u obzir društvenu specifičnost ovog pitanja, odnosno opće poznatu činjenicu da su postrojbe HOS-a osnovane 1991. g. kao paravojska Hrvatske stranke prava koje su integrirane u Hrvatsku vojske početkom 1992. g. (a raspuštene 1993. g.), zbog čega, za sada, upotreba ovog pozdrava u svrhu odavanja počasti braniteljima HOS-a koji su se borili i poginuli za Republiku Hrvatsku u tom razdoblju zahtjeva drugačiji, tolerantniji pristup. Ovakvo stajalište je osobito posljedica nedostatka konkretne zakonske norme kojom bi bilo jasno propisano između ostalog, koja obilježja totalitarnih režima i pod kojim uvjetima bi predstavljala remećenje javnog reda takvim izričajem.“ Tvrdnja kako Vlada Republike Hrvatske sudjeluje u normalizaciji pronacističkih ideoloških izraza koji su nezakoniti prema hrvatskom pravu te da se glorificiraju ustaški simboli  nije utemeljena i ne postoje dokazi da Vlada Republike Hrvatske pruža bilo kakvu institucionalnu podršku, tolerira ili potiče korištenje pronacističkih ideoloških izraza.

Ad.8. Tvrdnja kako se predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman sastao sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem kako bi se dogovorili oko podjele BiH nije točna i proizlazi kao dio propagandne konstrukcije o navodnom skiciranju podjele BiH na salveti o kojoj smo već pisali u ranijim analizama.

Ad.9.  U kontekstu političke situacije u BiH i neistinitog narativa o pokušaju destabilizacije i stvaranja nove podjele BiH koja je protivna Daytonskom mirovnom sporazumu, stoji tvrdnja kako bosanskohercegovački Hrvati imaju zaleđe Republike Hrvatske kao države članice Europske unije (EU) pri čemu EU ostaje „tiha“, odnosno pasivna. Radi se o netočnoj interpretaciji i političkoj konstrukciji koja je napisana s ciljem diskreditacije Republike Hrvatske i širenja narativa o Bošnjacima kao „žrtvama“ europske politike što nema stvarno utemeljenje u procesima koji se odvijaju u području vanjske politike Europske unije i ukupnih diplomatskih napora da se stabilizira unutarnja politička situacija u BiH. U izvješću Europske komisije iz 2024. jasno stoji kako Europska unija aktivno predlaže brojne mehanizme za institucionalni, društveni i gospodarski razvoj BiH te nadzire i analizira reforme koje se provode unutar BiH s ciljem stvaranja preduvjeta za njen opći napredak, stabilnost i sigurnost. Nadalje, važno je za naglasiti kako je EU nadnacionalna integracija koja ima razrađene institucionalne procedure i mehanizme donošenja odluka što autor u svojoj tvrdnji implicitno pokušava demantirati. Ovdje je potrebno ponovno istaknuti kako se vanjska politika Republika Hrvatska temelji na demokratskoj kulturi dijaloga, suradnje, partnerstva i želje za rješavanjem svih otvorenih pitanja o čemu nam svjedoče službene izjave Vlade Republike Hrvatske. Pri tome ističemo izjavu predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića povodom treće zajedničke sjednice Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara BiH u lipnju 2023.: „Bosna i Hercegovina je naša prijateljska susjedna zemlja koju poštujemo. Poštujemo njezin teritorijalni integritet, poštujemo njezino ustrojstvo jedne države, dva entiteta, tri konstitutivna naroda i svih ostalih koji žive u Bosni i Hercegovini“. O odnosu Republike Hrvatske prema BiH, svjedoči nam i intervju koji je za Večernji list dao predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković povodom radnog posjeta BiH u rujnu 2024. 

Analizom devet spornih tvrdnji utvrđeno je kako je veliki dio autorovih navoda temeljen na proizvoljno tumačenim informacijama. Autor se koristi različitim dezinformacijskim metodama kako bi pokušao utjecati na procese donošenja odluka kod čitatelja. Tekst obiluje retoričkim manipulacijama nastalim s ciljem ukupne diskreditacije Republike Hrvatske. Stoga, navedene tvrdnje koje autor iznosi u svojem članku neutemeljene su, netočne i manipulativne te navode čitatelje na krive zaključke.