Analiza je nastala temeljem gostovanja Ivice Mandića u Dnevniku Nove TV, 10. travnja 2025.

Europa i bez dodatne američke pomoći ima snagu dobiti rat koji bi joj bio nametnut. Međutim, pobjeda ostvarena uz visoke ljudske i materijalne gubitke nije razumna strategija. Cilj nije ratovati, nego odvraćati – jasno, vjerodostojno i dugoročno. Stoga je pitanje „je li Europa zakasnila“ pogrešno postavljeno: dio sposobnosti je na vrijeme razvijen, dio je ozbiljno zaostao, ponajprije u sustavima ranog upozorenja, satelitskom izviđanju i strateškoj potpori odlučivanju. To su točke na kojima se mora ubrzati.

U strateškom smislu, europske države raspolažu ekonomskim, tehnološkim i demografskim potencijalom dovoljnim za autonomnu obranu. Pametna politika znači preuzeti odgovornost za vlastitu sigurnost, izgraditi sposobnosti koje sprječavaju agresiju i istodobno održati partnerske odnose sa Sjedinjenim Državama. Pregovori su uvijek bolja opcija od sukoba, ali pregovarati se može samo s pozicije snage. Ulaganja u zajedničke programe – od satelitske konstelacije i C2 mreža do integrirane protuzračne/PZO obrane – nisu luksuz, već minimalni uvjet vjerodostojnog odvraćanja.

Dva mjeseca obuke dostatno je za stvaranje vojnika – nije dovoljno za stvaranje uigrane postrojbe. Trenutačni smjer je ispravan: gradimo temeljnu bazu obučenih građana, a paralelno mijenjamo strukturu sposobnosti Oružanih snaga. Hrvatska nije neposredno ugrožena te nema razloga za paniku. Razlog je za discipliniran, višegodišnji rad: selektivno jačanje ključnih sposobnosti (zapovijedanje i nadzor, PZO, protudronski, inženjerija, kiberobrana), ozbiljan pričuvni sastav i jasno definirani standardi spremnosti.

Vojne nabave nisu samo brojke u proračunu. Građani imaju pravo znati što kupujemo i zašto – to gradi društveni legitimitet obrane. Ispravna je odluka da se oprema i sposobnosti (u onoj mjeri koja ne ugrožava sigurnost) javno prezentiraju. Vidjeli smo koliki interes i potporu takav pristup generira; to je kapital koji se mora odgovorno čuvati.

Naša industrija nije golema, ali je pametna i izvozno dokazana: kacige, pješačko naoružanje, samovozna sredstva i specijalizirani sustavi u uporabi su diljem svijeta. Ključ je odustajanje od nostalgije za „svime i svačime“ te fokus na niše u kojima imamo znanje i konkurentnost. Istraživanje i razvoj su preskupi za solo-projekte; europsko udruživanje, zajednički R&D i objedinjena nabava smanjuju jedinične cijene i ubrzavaju isporuke. To je smjer Bijele knjige obrane Europe – i u tom smjeru naša industrija već ide.

Europa mora pretvoriti postojeći potencijal u sposobnost odvraćanja, a Hrvatska temeljnu obuku u sposobne postrojbe. Nema potrebe za sukobom sa saveznicima niti za dramatiziranjem ugroze; postoji potreba za odgovornim preuzimanjem sigurnosti u vlastite ruke. To znači: zajedničke europske sposobnosti koje zatvaraju kritične rupe, nacionalni programi koji stvaraju realnu spremnost i pametna obrambena industrija uključena u europske lance vrijednosti. Tako se čuva mir – bez iluzija, ali i bez fatalizma.

Ovaj tekst ima snažnu edukativnu vrijednost jer razbija dva tipična izvora dezinformacija:

1. pretjerani alarmizam (zastrašivanje ratom), i

2. neopravdani fatalizam (uvjerenje da Europa nema sposobnost obrane).

Umjesto toga, javnosti se nudi treći put – racionalna, argumentirana i profesionalna procjena sigurnosnih kapaciteta Europe i Hrvatske. Time se gradi zdrava sigurnosna kultura, temeljena na znanju, a ne na emocijama.

Prva edukativna poruka teksta jest da odvraćanje nije ratna retorika, nego način da se rat spriječi. To je iznimno važno jer se u javnom prostoru često stvara pogrešna slika: svaka obrambena mjera interpretira se kao „priprema za rat“. Autor jasno objašnjava da je sposobnost obrane najbolja garancija mira – čime se razbija dezinformacijski narativ koji zbunjuje javnost i potiče strah. Tekst također upozorava na kritične točke u kojima Europa zaostaje – satelitsko izviđanje, sustavi ranog upozorenja, strateška potpora odlučivanju. Ovo je važan korak u edukaciji javnosti jer pokazuje da sigurnost nije samo pitanje vojske i oružja, nego i tehnologije, obavještajnih sustava i koordinacije. Time se oblikuje moderni pogled na sigurnost, koji uključuje digitalnu i stratešku dimenziju – ključnu za prepoznavanje dezinformacijskih operacija.

Važan dio teksta posvećen je i Hrvatskoj. Autor objašnjava da uvođenje temeljne vojne obuke nije militarizacija društva, nego ulaganje u spremnost, otpornost i znanje. Ovakav način argumentacije izravno suzbija dvije česte dezinformacije:

1. „obvezni vojni rok = priprema za rat“

2. „Hrvatska je neposredno ugrožena“.

Objašnjavanjem stvarne svrhe obuke, tekst smiruje javnost i istovremeno jača razumijevanje sigurnosne politike. Posebno važan edukativni doprinos nalazi se u dijelu o strateškom komuniciranju. Autor naglašava da građani moraju znati što država ulaže i zašto. Time se promiče transparentnost kao sredstvo borbe protiv dezinformacija – jer informacijska praznina uvijek postaje prostor manipulacije. Kad se jasno komuniciraju ciljevi, javnost postaje partner, a ne objekt politike. Tekst također razbija čestu medijsku zamku: idealiziranje ili podcjenjivanje domaće obrambene industrije. Naglašavanjem „ni sve, ni malo – nego pametno“, autor promiče realističan pristup koji kombinira nacionalne interese s europskim programima. Time se suzbija romantični narativ o potpunoj samodostatnosti, ali i fatalistička ideja da Hrvatska nema što ponuditi. Taj balans je ključan za stvaranje informirane javnosti.

Zaključno, autor nudi pristup koji se u sigurnosnim studijama naziva „realistična otpornost“ – bez histerije, ali i bez iluzija. Upravo takav način mišljenja najviše štiti društvo od dezinformacija:

1. jer eliminira ideološke krajnosti,

2. jer poziva na dugoročnu odgovornost,

3. jer gradi povjerenje između institucija i građana.

Glavne vrijednosti teksta za borbu protiv dezinformacija

Tekst tako razvija zrelu sigurnosnu kulturu – onu koja potiče građane da razumiju sigurnost kao sustav znanja, tehnologije i odgovornosti, a ne kao spektakl ili senzaciju. Upravo takva kultura najbolji je štit protiv dezinformacija.