Analiza je nastala temeljem gostovanja izv. prof. dr. sc. Gordana Akrapa u emisiji OTV televizije, 15. ožujka 2025., u okviru panela „Ukrajina kao faktor europske sigurnosti i transatlantskih odnosa“ organiziranog od strane Centra za javne politike i ekonomske analize u suradnji s Veleposlanstvom Ukrajine u RH.

Rat u Ukrajini, koji traje više od tri godine, nije samo sukob dviju država – to je sukob dvaju svjetonazora i političkih paradigmi. Ukrajina ne vodi obrambeni rat isključivo za vlastiti teritorij, već za očuvanje međunarodnog poretka temeljenog na pravu, miru i suverenitetu.

Agresija Ruske Federacije predstavlja udar na same temelje globalne sigurnosne arhitekture, u kojoj pravo država i naroda na slobodu, samoodređenje i demokratsko uređenje čine srž europskog i transatlantskog sustava vrijednosti.

Ukrajina danas brani ne samo svoje granice, već i sigurnosni perimetar Europske unije i NATO-a. Time što se suprotstavlja agresoru koji je članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Ukrajina zapravo razotkriva slabosti međunarodnog poretka i potrebu za njegovom obnovom.

Ovaj rat jasno je pokazao kako totalitarni režimi iskorištavaju institucionalne mehanizme međunarodne zajednice kako bi paralizirali njezino djelovanje. Upravo zato, ukrajinska borba nije samo nacionalna – ona je civilizacijska. Ukrajina brani načelo da se međunarodni odnosi moraju temeljiti na snazi argumenata, a ne argumentu snage. Ako bi agresija nad Ukrajinom ostala nekažnjena, otvorila bi se vrata novim kriznim žarištima, novim revizionizmima i dezintegracijskim procesima unutar Europe.

Europska unija i NATO, iako povremeno suočeni s unutarnjim političkim podjelama, moraju održati strateško jedinstvo. Ukrajinska obrana predstavlja test njihove sposobnosti da djeluju kao zajednica vrijednosti, a ne samo zajednica interesa. Za Hrvatsku, kao članicu NATO-a i EU-a, ovo pitanje ima i dodatnu dimenziju: mi najbolje razumijemo što znači obrana suvereniteta pod agresijom, jer smo to iskustvo sami proživjeli. Zato hrvatska potpora Ukrajini nije samo diplomatska gesta, već izraz povijesne i moralne solidarnosti, kao i potvrda strateškog usmjerenja prema zapadnim savezništvima.

Svako rješenje koje bi značilo prihvaćanje teritorijalnih gubitaka i legalizaciju okupacije bilo bi neprihvatljivo s aspekta međunarodnog prava i sigurnosti Europe. Kompromis se može graditi samo na načelima koja jamče trajan mir, uz međunarodne garancije i neutralne snage – primjerice mirovne misije pod okriljem Ujedinjenih naroda. Privremeni prekidi vatre bez jasnog mehanizma kontrole i političkog dogovora mogli bi stvoriti tek „zamrznuti sukob“, koji bi u budućnosti ponovno eskalirao.

Ukrajina nije samo država u ratu – ona je simbol otpora autoritarizmu i obrane univerzalnih vrijednosti na kojima počiva suvremena Europa. Ako Europa želi ostati vjerodostojna u vlastitim načelima, mora shvatiti da obrana Ukrajine znači obranu same sebe – svojih granica, svojeg poretka i svoje budućnosti. Uloga Hrvatske u tom procesu jest jasna i načelna: biti pouzdan saveznik, promicati istinu o agresiji i podržavati procese koji vode uspostavi pravednog i trajnog mira.

Ovaj tekst ima snažnu edukativnu ulogu jer razbija pogrešnu percepciju da je rat u Ukrajini „regionalni sukob“ ili „spor dviju država“. Autor jasno pokazuje da se ne radi samo o teritoriju, već o obrani međunarodnog poretka temeljenog na pravu, suverenitetu i demokratskoj kulturi. Time čitatelj uči razlikovati propagandni narativ od stvarne prirode sukoba — što je ključno za borbu protiv dezinformacija koje žele relativizirati ili umanjiti rusku agresiju.

Prvi edukativni doprinos teksta leži u tome što Ukrajinu pozicionira kao prvu liniju obrane Europe. To mijenja perspektivu: Ukrajina ne djeluje samo za sebe — ona djeluje u ime europskih i transatlantskih vrijednosti, odnosno načela da svaka država ima pravo na slobodu, vlastiti izbor saveznika i demokratsko uređenje. Ovakav opis razbija propagandu koja rat pokušava prikazati kao „lokalni“ ili „provincijalni“. Time se javnosti vraća šira slika o ulozi Ukrajine u održanju europske sigurnosti. Tekst također razotkriva slabosti međunarodnih institucija — posebno činjenicu da članica Vijeća sigurnosti UN-a može istovremeno biti agresor. Time čitatelj dobiva realističan uvid u ograničenja međunarodnog poretka. Ovo je važno jer razbija iluziju da su međunarodne konvencije uvijek dovoljne same po sebi; umjesto toga, poruka je da pravo mora biti aktivno obranjeno — politički, diplomatski i sigurnosno. Upravo tu dolazi do izražaja potreba za informacijskom borbom protiv relativizacije agresije.

Posebno je važan hrvatski kontekst. Autor podsjeća da Hrvatska ima vlastito iskustvo obrane od agresije. Ovo stvara emocionalni i povijesni most koji objašnjava zašto je hrvatska potpora Ukrajini više od diplomacije — ona je moralna, povijesna i strateška. Time se suzbija dezinformacijski narativ koji pokušava prikazati solidarnost s Ukrajinom kao „nametnuti stav“ ili „posljedicu vanjskog pritiska“. Umjesto toga, potpora se prikazuje kao dijalog iskustava, a ne diktat izvana. Tekst upozorava i na opasnosti „zamrznutog sukoba“. Time se objašnjava da prekid vatre bez jasnog rješenja ne znači mir, nego odgodu novog rata. To je važna poruka javnosti jer se često pojavljuju pojednostavljene tvrdnje da „bilo kakvo smirivanje“ znači uspjeh. Edukativni učinak ovog dijela leži u objašnjenju razlike između taktičkog zatišja i strateškog mira — lekciji koja je ključna za razumijevanje budućih mirovnih procesa.

U zaključku, tekst ističe da Ukrajina nije samo geografija — ona je simbol obrane načela. Ovim pristupom čitatelj uči da se sukobi u 21. stoljeću ne vode samo oružjem, nego i narativima, pravom, moralom i informacijama. Upravo tu leži najvažniji doprinos ovog teksta borbi protiv dezinformacija: javnosti se pokazuje da istina mora biti javno branjena, jer bez jasnog narativa istina može biti potisnuta jačom propagandom.

Ključna edukativna vrijednost teksta:

Ovaj tekst ne informira samo o Ukrajini — on edukativno rekonstruira način na koji gledamo rat, pravo i sigurnost. Time postaje važan alat u stvaranju otpornog društva koje zna razlikovati propagandu od principa, a emotivni slogan od strateške istine.