Obavještajna dimenzija suvremenog ratovanja i posljedice prekida protoka podataka
Napomena:
Analiza je nastala temeljem gostovanja Ante Letice, stručnjaka za sigurnosne i obavještajne politike, u emisiji HRT4 – Studio 4, 11. ožujka 2025. godine.
Uvod
Suvremeni ratovi ne vode se isključivo oružjem, već informacijama. Obavještajni podaci postali su najvrjedniji resurs svake vojne operacije – oni omogućuju precizno planiranje, predviđanje kretanja neprijatelja i zaštitu vlastitih snaga i infrastrukture. Zbog toga svaka promjena u obavještajnom lancu, osobito ako dolazi s razine ključnog saveznika poput Sjedinjenih Američkih Država, ima dalekosežne posljedice na terenu, ali i u širem geopolitičkom kontekstu.
Uloga obavještajnih službi u suvremenom bojištu
Obavještajna podrška u suvremenim ratovima obuhvaća tri osnovne dimenzije: taktičku, operativnu i stratešku.
• Taktička razina odnosi se na neposrednu potporu postrojbama na bojišnici – informacije o neprijateljskim kretanjima, logistici, topničkim pozicijama i prijetnjama iz zraka.
• Operativna razina obuhvaća planiranje i koordinaciju obrambenih i ofenzivnih djelovanja u širem području.
• Strateška razina povezuje sve razine – uključuje procjene namjera protivnika, prikupljanje signala i podataka iz globalnih mreža te njihovu analitičku obradu.
Upravo su Sjedinjene Države ključni nositelj tog sustava potpore ukrajinskim snagama. Njihove satelitske, cyber i SIGINT sposobnosti (signal intelligence) omogućuju precizno praćenje neprijateljskih aktivnosti i prosljeđivanje kritičnih informacija u realnom vremenu.
Posljedice prekida protoka obavještajnih podataka
Privremeni prekid ili ograničenje dijeljenja obavještajnih informacija s ukrajinskim snagama ne znači „isporuku“ Ukrajine agresoru, ali značajno otežava njihovu sposobnost brze reakcije i preciznog djelovanja. Bez stalnog pristupa satelitskim snimkama, kibernetičkim presretanjima i analitičkim izvješćima, ukrajinske postrojbe gube prednost u informacijskoj nadmoći – a upravo ta nadmoć čini razliku između uspješne obrane i izloženosti napadu. Osim na bojišnici, posljedice se osjećaju i u zaštiti civilne infrastrukture. Gradovi, elektroenergetska postrojenja, prometni koridori i komunikacijske mreže uvelike ovise o obavještajnim upozorenjima i ranom prepoznavanju prijetnji.
Političko-sigurnosni aspekt
Ova situacija ponovno otvara pitanje odnosa povjerenja unutar savezništva. Odluka o privremenom ograničavanju obavještajnih podataka, bilo iz političkih ili taktičkih razloga, pokazuje koliko su krhki i osjetljivi odnosi između vojnih i političkih centara moći.
Svaki poremećaj u lancu povjerenja smanjuje učinkovitost zajedničkog djelovanja i povećava rizik od pogrešnih procjena. U globalnom kontekstu, takvi potezi također šalju signal protivnicima o mogućim pukotinama u zapadnom savezništvu.
Zaključak
Informacijska komponenta ratovanja danas je presudna. Ona nije samo tehničko pitanje prijenosa podataka, već ključni element strateškog povjerenja između saveznika.
Privremeno ograničenje američke obavještajne potpore Ukrajini pokazuje kako je održavanje stalnog, vjerodostojnog i sigurnog protoka informacija od vitalne važnosti za sve aspekte suvremene obrane. Bez toga, svaka vojska, ma koliko bila hrabra i motivirana, ostaje djelomično slijepa na bojišnici koja se svakodnevno mijenja.
Kako analiza obavještajne dimenzije ratovanja doprinosi borbi protiv dezinformacija
Ovaj tekst pruža iznimno važan uvid u to što se zapravo događa u suvremenom ratovanju – razotkrivajući da pobjeda više ne ovisi samo o brojnosti vojnika ili količini oružja, nego o informacijama, analizi podataka i brzini donošenja odluka. Time se javnost educira da razumije pravu prirodu moderne sigurnosti, čime se učinkovito suzbija površno tumačenje ratnih sukoba i propagandne simplifikacije poput „tko ima više tenkova – pobjeđuje“.
Ključna vrijednost teksta je u pokazivanju da obavještajni podaci nisu tehnički detalj, nego strateški temelj obrane. Javnost često nije svjesna da se obrana gradova, planiranje operacija i očuvanje života vojnika danas temelje na satelitskim snimkama, signal-intelligence sustavima (SIGINT), algoritamskim analizama i međunarodnoj razmjeni podataka. Tekst demistificira ove procese i pokazuje što zapravo znači informacijska nadmoć. Time se smanjuje prostor za dezinformacije koje prikazuju rat kao „statičan“, „jednostavan“ ili vođen samo silom oružja.
Drugi važan edukativni efekt je objašnjenje što znači prekid dijeljenja obavještajnih podataka. Umjesto senzacionalizma („Ukrajina je ostavljena na cjedilu“) autor daje stručnu i racionalnu procjenu: takav prekid nije izdaja, ali jest ozbiljan operativni problem koji smanjuje sposobnost brze reakcije i obrane civilne infrastrukture. Time se razbija binarna logika („pomažemo“ vs. „ne pomažemo“) i nudi realna slika kompleksnosti savezništva.
Tekst također otvara političko-sigurnosno pitanje povjerenja među saveznicima. Time javnost dobiva uvid u važnu činjenicu: savezništva nisu samo formalna – ona se održavaju kontinuiranim izmjenama podataka i povjerenjem u odluke druge strane. Ako dođe do prekida povjerenja, to se može brzo pretvoriti u strateški rizik. Ovom analizom se razbija lažna slika o savezništvima kao „garantiranim“ i objašnjava da sigurnost – i nacionalna i međunarodna – mora biti aktivno održavana.
Edukativne poruke koje jačaju otpornost na dezinformacije:
Zaključna vrijednost teksta:
On javnost uči da rat nije samo sukob snaga – nego sukob informacija, analize, znanja i percepcije. Time se građanima pruža alat za kritičko razmišljanje i razumijevanje kako se sigurnost u 21. stoljeću doista gradi. To je presudno za borbu protiv propagande, senzacionalizma i pojednostavljenih geopolitičkih narativa.
ATENA