Objave
Analitički članak (024)
01.12.2025 12:53 PM
28 views
Strateški značaj besposadnih sustava u obrambenoj i civilnoj domeni Republike Hrvatske

Napomena: 
Analiza je nastala temeljem izjava izv. prof. dr. sc. Gordana Akrapa, prorektora Sveučilišta za obranu i sigurnost “dr. Franjo Tuđman”, u Dnevniku Nove TV, emitiranom 29. rujna 2025.

Uvod

Hrvatska ulazi u razdoblje u kojem besposadni sustavi – posebno dronovi nove generacije – postaju strateški sastavni dio nacionalne sigurnosti, industrijskog razvoja i međunarodnog pozicioniranja unutar NATO saveza. Tvrtke poput osječke Orqe pokazuju da Hrvatska, unatoč relativno maloj industrijskoj bazi, može stvoriti tehnološki suveren sustav – od komponente do softvera – što je rijetkost čak i među velikim državama.

Takav iskorak ne predstavlja samo tehnološki napredak, već signalizira početak nove faze konceptualizacije vojne djelatnosti, gdje se tradicionalna struktura oružanih snaga nadograđuje digitalnim, automatiziranim i mrežnim sposobnostima. Dron nije samo “letjelica”, nego nositelj informacijskog, izviđačkog i borbenog potencijala, čija se upotreba gradi na znanju, a ne isključivo na resursima.

Besposadni sustavi kao temelj nove sigurnosne paradigme

Ukrajina i Rusija pokazale su da je transformacija načina ratovanja započela. Male letjelice postale su ključni element modernog bojišta:

djeluju u rojevima,
izvode izviđanje u realnom vremenu,
vode precizno navođene napade,
isključuju potrebu za izlaganjem života vojnika.

Hrvatska, unatoč svojoj veličini, posjeduje sposobnost“ serijske proizvodnje – uz mogućnost prilagodbe i skaliranja. Prema procjenama Ministarstva obrane, domaća je industrija sposobna proizvesti stotine tisuća, pa čak i milijune dronova, uz uvjet strateškog pristupa i međunarodnog otvaranja tržišta. Takav pristup otvara potpuno novo poglavlje za hrvatsku vojnu industriju: umjesto kupca – postati vodeći dobavljač u NATO savezu.

Dualna priroda besposadnih sustava

Važno je naglasiti da besposadni sustavi nisu namijenjeni samo vojnom području. Njihova primjena otvara širok spektar mogućnosti u civilnoj domeni:

znanstvena i istraživačka djelatnost,
zaštita i nadzor kritične infrastrukture,
spašavanje i traganje u kriznim situacijama,
poljoprivreda i geodetska kartiranja,
upravljanje prirodnim katastrofama,
sigurnosno-obavještajni nadzor područja visokog rizika.

Tek će nadolazećih 5 do 10 godina pokazati puni opseg njihove primjene. Dron postaje platforma – alat za informacije, logistiku, zaštitu i djelovanje. Time se stvaraju temelji za digitalnu sigurnosnu arhitekturu 21. stoljeća, gdje precizna informacija postaje ključnija od fizičkog prisustva.

Elektronska obrana – ključ za buduće sukobe

Učinkovitost ukrajinskih sustava prelazi 95 %. To nije rezultat samo proizvodnje, već snažno razvijenog sustava elektronske obrane – sustava koji može detektirati, blokirati ili ometati dron prije nego što uopće dođe u zonu djelovanja.

Ključna je spoznaja da ni najnaprednija letjelica nema apsolutnu zaštitu – ali brojnost, masovnost i djelovanje u rojevima omogućuju probijanje obrambenog sustava. Upravo zato zapadne države, uključujući i Hrvatsku, moraju ulagati ne samo u dronove, nego i u sustave obrane od njih.

Dron i antidron sustavi postaju zrcalne tehnologije – razvijaju se paralelno i međusobno uvjetuju razvoj vojnih i civilnih sigurnosnih doktrina.

NATO i hrvatska strateška pozicija

Hrvatska se u NATO-u pozicionira kao leading nation u segmentu EPV (Explosive Payload Vehicles) dronova. Takva uloga nije deklarativna – ona mijenja status Hrvatske unutar saveza.

Ulazak u segment visoke tehnološke obrane, pogotovo ako ostane zasnovan na domaćem znanju i industriji, daje Hrvatskoj stratešku autonomiju – sposobnost razvoja, izvoza i taktičke upotrebe oružanih sustava koji su temelj novih vojnih doktrina.

Drugim riječima: besposadni sustavi više nisu industrija – oni postaju instrument geopolitike.

Zaključak

Besposadni sustavi postaju polje u kojem se odvija transformacija vojske, industrije i društva. Nije riječ o zamjeni ljudske sile strojevima – riječ je o prelasku na novi model sigurnosti, u kojem informacija, brzina reakcije i digitalna integracija postaju presudni resursi državne moći.

Za Hrvatsku to predstavlja povijesnu priliku:

• razviti vlastitu sigurnosnu tehnologiju,
• pozicionirati se kao lider unutar NATO-a,
• izgraditi industriju koja spaja obrambeni sektor, visoku tehnologiju i znanstvena istraživanja.

U 21. stoljeću snaga države ne proizlazi iz teritorija, nego iz sposobnosti kreiranja tehnologije koja može štititi život, resurse i podatke.

Kako tekst doprinosi edukaciji javnosti i borbi protiv dezinformacija

Ovakva analiza ima edukativnu i sigurnosnu vrijednost jer razotkriva razliku između stvarnih tehnoloških sposobnosti i propagandnog prikaza vojne moći. Upravo na tom prostoru – između dojma i podatka – često nastaju dezinformacije. Ovaj tekst ih razbija u nekoliko ključnih točaka:

1. Pokazuje da dron nije “oružje”, već informacijski sustav – čije je značenje moguće razumjeti tek kada se poveže s procesima upravljanja, obuke i digitalne zaštite.
2. Objašnjava da je broj dronova bez koncepta – bezvrijedan; ono što vrijedi jest sposobnost integracije u širi sustav obrane.
3. Razdvaja tehnološku realnost od medijskih impresija – čime se onemogućuje stvaranje netočnih narativa o “vojnom natjecanju” ili “zveckanju oružjem”.
4. Pruža građanima kriterije za procjenu vojne i industrijske sposobnosti – umjesto da ih ostavlja u prostoru špekulacija ili straha.
5. Gradi informacijski otpor protiv manipulacija – jer jasno pokazuje da obrambena politika Hrvatske nije reakcijska ni propagandna, već strateški usmjeren razvoj otporan na medijske spinove.

Kada građani razumiju razliku između proizvodnje, integracije i operativne sposobnosti – tada prestaje prostor za manipulaciju osjećajem ugroze. Upravo zato je ovakav tekst vrijedan kao obrazovni alat, ali i kao temelj sigurnosne pismenosti – jer uči kako se razlikuje dojam od stvarne moći.


ATENA

Gallery / Galerija slika
Nema galerije slika / No image Gallery


  

Iznesena stajališta i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije ni Ministarstva kulture i medija. Europska unija i Europska komisija, kao ni Agencija za elektroničke medije ni Ministarstvo kulture i medija ne mogu se držati odgovornima za njih.